"TAD SAM REKAO LJUBI ZEMUNCU, SAD ĆEMO DA IM..." Šok ispovest Miše Bjelivuka za Kurir: "Vezivali su ljude za radijator, pa im OVO RADILI"
Dodajte Kurir u vaš Google izborŽivot Miloša Miše Bjelivuka više podseća na scenario kriminalističkog filma nego na stvarnost. Od detinjstva obeleženog glađu i siromaštvom, preko odlaska u Italiju i Francusku, pa sve do sukoba sa policijom, mafijom i zatvorskih pobuna, njegov život bio je ispunjen nasiljem, kriminalom i stalnom borbom za opstanak.
Pre 6 meseci Bjelivuk je gostovao u emisiji "Crna hronika" na Kurir televiziji i govorio o događajima koji su ga pratili od rođenja, tvrdeći da je više puta za dlaku izbegao smrt. Iza sebe ima desetine godina provedenih po evropskim zatvorima, bekstva, oružane sukobe i kontakte sa ljudima iz kriminalnog i političkog podzemlja. Kako je tada ispričao, ceo život vodili su ga instinkt i želja da preživi.
Majka je po rođenju tražila da ga ubiju
Bjelivuk je ispričao da je rođen 1947. godine, u Beogradu, na Bežanijskoj kosi, u vreme kada je posleratna Jugoslavija bila razorena siromaštvom i glađu. Njegova porodica živela je u veoma teškim uslovima, bez osnovnih stvari za život, a hrane gotovo da nije bilo.
Kako je tad ispričao, njegova majka je već imala četvoro dece i bila potpuno iscrpljena brojnim trudnoćama i nemaštinom. U trenutku kada se rodio, njegov otac je ušao u sobu, a majka mu je, prema njegovim rečima, rekla da ga ubije jer ne postoji način da ga prehrane. Ipak, otac je odbio da to učini i tako mu spasio život.
- Moja majka je mom ocu rekla: "Milane, zavrni mu šiju". Nije to rekla zato što me nije volela, nego zato što hrane nije bilo. Otac ju je molio da to ne uradi i tako sam ostaoživ -
Već kao beba suočio se sa novom tragedijom i zbog komplikacija i infekcije dugo je bio između života i smrti, a posledice nosi i danas. Odrastanje je proveo u siromaštvu, zbog čega je veoma rano počeo da krade hranu kako bi preživeo. Kaže da je još kao dete naučio da se snalazi na ulici.
- Sa šest meseci sestra me je ispustila i slomila mi kičmu. Godinu i po dana sam imao sepsu i gnojne rane po telu. Sa pet godina sam već krao voće i povrće po komšijskim dvorištima da bih imao šta da jedem -
Odlazak u Italiju i Legija stranaca
Kao tinejdžer napušta Jugoslaviju i odlazi u Italiju, gde vrlo brzo ulazi u kriminalni svet. U to vreme pasoše je bilo lako nabaviti, pa je često koristio tuđa dokumenta i prelazio granice bez većih problema. U Italiji se izdržavao krađama automobila i sitnim kriminalom, a novac je uglavnom trošio vraćajući se u Beograd, gde je želeo da živi bolje nego što je mogao kao dete. Govori da su tada krađe automobila među mladima bile gotovo svakodnevica i da su se vozila krala ispred ambasada jer su tamo bila najbolja kola. Taj način života ubrzo mu je postao svakodnevnica.
- Ukrademo auto, vozimo ga dok ima goriva i onda ga ostavimo. Tako smo živeli i preživljavali. Kad god uzmem malo para, odmah sam se vraćao u Beograd da to potrošim sa svojim društvom.
Tokom boravka u Italiji odlučio je da ode u Francusku, gde prvi put dolazi u kontakt sa Legijom stranaca. Na železničkoj stanici u Marselju video je reklame za Legiju i odmah poželeo da postane vojnik. Kaže da su ga odmah prihvatili i promenili mu identitet, što je tada bila uobičajena praksa. Ipak, vrlo brzo se razočarao u život unutar Legije jer, kako tvrdi, nije pronašao disciplinu i moral koje je očekivao. Nakon nekoliko meseci uspeo je da izađe iz Legije zahvaljujući lekarskom izveštaju o povredi kičme.
- Moj san je bio da budem vojnik. Primili su me odmah, promenili mi ime i otvorili dosije. Ali kada sam video šta se tamo dešava, rekao sam sebi: "Ovo nije vojska kakvu sam zamišljao". -
Belgija, FLN i život sa oružjem
Nakon odlaska iz Legije stranaca seli se u Belgiju, za koju tvrdi da je tada bila jedna od najbogatijih evropskih zemalja zahvaljujući kolonijama i dijamantima iz Konga. Upravo tamo upoznaje Fernanda Suareza, čoveka koji ga uvodi u organizaciju FLN - Front nacionalnog oslobođenja Alžira. Kroz kontakte sa pripadnicima FLN-a ulazi u ozbiljnije kriminalne aktivnosti, uključujući pljačke i oružane akcije. Kako kaže, organizacija je raspolagala ogromnim količinama oružja i novca.
- Fernando me je upoznao sa starešinama FLN-a i oni su mi dali šansu. Mi smo bili armija, imali smo podrume pune oružja i birali šta ćemo da nosimo. FLN nije bio teroristička organizacija nego oslobodilačka armija Alžira.
Govorio je i o luksuznom životu koji je tada vodio u Belgiji. Tvrdio je da su mu ljudi iz organizacije obezbedili kuću, restorane i poslove jer je bio lojalan i spreman da izvršava zadatke. U tom periodu kreću i ozbiljni sukobi sa policijom, ali i sa jugoslovenskim službama koje su, prema njegovim rečima, pratile aktivnosti ljudi iz kriminalnog miljea po Evropi. Posebno je pomenuo Slobodana Mitrića, poznatijeg kao Karate Bob, kog opisuje kao jednog od najopasnijih agenata tog vremena.
- Bio je jedan od najopasnijih ljudi koje je služba imala. Priznao je desetine ubistava i svi su ga se plašili. Takvi ljudi su radili za službu po celoj Evropi.
Krvava pobuna u Zabeli
Veliki deo života proveo je po zatvorima širom Evrope, a posebno se osvrnuo na godine provedene u zatvoru Zabela. Prema njegovim rečima, uslovi u jugoslovenskim zatvorima bili su brutalni, a zatvorenici su često bili izloženi prebijanju i torturi.
Tvrdi da su stražari tukli zatvorenike do smrti i da su mnogi umirali od posledica batina i loših uslova. Zbog toga je, kako kaže, zajedno sa Ljubom Zemuncem organizovao pobunu 1977. godine. Cilj im je bio da se suprotstave zatvorskom sistemu i zaustave nasilje nad zatvorenicima.
- Vezivali su ljude za radijatore i tukli ih po bubrezima dok ne umru. Rekao sam Ljubi Zemuncu: "Sad ćemo da im je*o mater". Hteli smo da promenimo sistem i da više ne mogu da ubijaju ljude po zatvorima.
Pobuna je trajala nekoliko dana i izazvala veliki haos u zatvoru. Bjelivuk tvrdi da su tada prvi put zatvorenici uspeli da nateraju upravu da pregovara sa njima. Iako je tokom života više puta bio ranjavan, hapšen i osuđivan, kaže da nikada nije odustajao od svojih principa. Na kraju razgovora poručio je da ga je kroz život održala sposobnost da proceni opasnost i donese pravu odluku u ključnom trenutku.
- U životu su najvažniji instinkt, intuicija i mašta. To čoveka vodi kroz život i spašava ga onda kada je najteže - zaključio je Bjelivuk.
Pogledajte ceo intervju sa Mišom Bjelivukom u videu ispod:
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs